Definicija domaćih životinja označava životinje koje je čovjek pripitomio u svrhu uzgoja za prehranu ili pak razonodu. Kako je potreba za bjelančevinama visoka, a njih se najviše nalazi u životinjskom mesu, čovjek je stvorio industrijske farme na kojima pod nadzorom razmnožava i uzgaja domaće životinje.

Pod nazivom “farma” smatra se poljoprivredno imanje koja zajedno s građevinskim objektima, sadržava i štale i staje sa stokom i peradi. Domaće životinje koje se najčešće drže na farmama su krave, svinje, kokoši, ovce i koze. Farme same po sebi mogu biti zatvorenog ili otvorenog tipa , odnosno “slobodni pašnjaci” pod čime se podrazumijeva da životinje koje su držane na njima imaju pristup prirodi, suncu i prirodnoj hrani.

Nažalost, ni u jednom zakonu se ne regulira definicija ovog izraza pa najčešće “slobodni pašnjaci” ili “otvoreni tip” poprimaju sasvim drugo značenje. Domaće životinje, počevši od krava i svinja najčešće se drže tijesno stisnute u velikim ambarima, s nedovoljno slobodnog mjesta za kretanje. Hrana se sastoji od žitarica špricanih pesticidima, daleko od prirodne trave ili sjena.

Perad koja se koristi za proizvodnju jaja život provodi u kavezima nagurane jedne do drugih s tisućama drugih ptica. Podni uzgoji ne znače da su ptice slobodne – znači da su prenatrpane u štale iz kojih ne mogu izaći.

Iako se ljudi sve više raspituju odakle i na koji način dolazi hrana na njihov tanjur, osvještavaju se potrošači o pravom djelovanju farmi i time se zapravo budi svijest i empatija na neki način. Sve više su potrošači počeli paziti kakvo meso uzimaju i raspituju se o podrijetlu istog. Na koji način je došlo do trgovine, čime je životinja hranjena i kako je izgledao njen život na farmi.

Više nije bitna sama konzumacija mesa, mlijeka i jaja – postao je bitan cijeli proces stvaranja te hrane. Domaće životinje, iako se drže na farmama samo u svrhu proizvodnje hrane za ljude, zaslužuju humani način uzgoja: pravilnu ishranu, skrb i slobodu kretanja.